Zdrav imunološki sistem - imperativ dobroga zdravlja

od medena 2010-12-07, 18:07

Ako se uzroci koji su doveli

do poremećaja imuniteta otkriju na vrijeme, sve se još može popraviti, a poremećaj i bolest ukloniti
Dobar imunitet brani nas od brojnih mikroba, ali i od raznih vrsta raka. Hoćemo li se razboljeti ili ne, ovisi o izloženosti infekciji i stresu, načinu života, ali i o sposobnosti našeg imuniteta.

Kako bismo postigli i zadržali stanje prirodnog zdravlja od podjednake važnosti je zdravlje organizma, zdrave životne navike (prehrana, ritam rada, sna i odmora) i pozitivan mentalno-emotivni stav prema životu. Suvremeno življenje obiluje stresom, čije kronično prisustvo i umnažanje, uz istodobno potiskivanje negativnih emocija mijenja otpornost ljudskog organizma čineći ga preosjeljivim na opasne strane tvari. Većina uljeza nalazi se prirodno u našem okolišu, a kao posljedica njihova prodora u organizam nastaju infekcije, bolesti, povećana sklonost nastanku tumora, sve češće autoimune, kronične degenerativne i alergijske bolesti.

S druge strane, multimedijska zdravstvena edukacija i internetizacija medicine, procvat dijagnostike, proizvodnja kvalitetnih lijekova i dodataka prehrani sa svrhom očuvanja i poboljšanja fizioloških funkcija, sve više nas okreću zdravlju i prevenciji. Između dvije krajnosti - dobrovoljnog odlaska na redovite kontrole i spašavanja "golog" života - vrijeme je kojeg često nismo svjesni, a tijekom kojeg naš imunološki sustav šalje signale poremećaja, slabosti, zakazivanja ili preosjetljivosti. Ti signali često su višestruki i nespecifični jer su lošim utjecajima pogođene funkcije različitih tkiva i organa. Npr., javlja se lupanje srca, nesanica, kronični umor, depresija, razdražljivost, smetnje koncentracije, glavobolja, povišenje krvnog tlaka, poremećaj probave, napetost mišića, ukočenost zglobova, sve do šumova u uhu, ispadanja kose, ovisnosti o određenoj hrani i piću, nedostatka teka, smanjenog libida, čestih prehlada (osobito angina), tvrdokorne kandidijaze probavnih i spolnih sluznica, bronhitisa i upale pluća, pojave herpesa, kožnih i spolnih bradavica, uroinfekcija i slično.
Ako se uzroci koji su doveli do poremećaja imuniteta i općeg slabljenja organizma otkriju na vrijeme, sve se još može popraviti, a poremećaj i bolest ukloniti, s izuzetkom imunodeficijencija, bolesti imunološkog sustava, čije postojanje rezultira slabijom imunoreakcijom ili njezinim izostankom. Primarne imunodeficijencije većinom su genetske (urođene) bolesti kod kojih se npr. ne stvaraju T ili B limfociti (DiGeorgeov sindrom, Brutonova agamaglobulinemija) ili nedostaju fagocitne stanice (kronična granulomatozna bolest) i slično. Sekundarne imunodeficijencije su stečene bolesti imunološkog sustava zbog nekih bolesti, npr. AIDS-a.
Kad nastupe infekcije koje ne reagiraju na uobičajenu terapiju, ponavljaju se i svaki sljedeći put imaju sve teži tijek, treba posumnjati da se radi o težem i kroničnom poremećaju. Uz patogene mikrobe, najveći neprijatelj imuniteta je prekomjeran i dugotrajan stres ili kombinacija stresova (npr. kronična bolest, napeti odnosi u obitelji ili na poslu, gladovanje zbog redukcijske dijete radi "dobre linije"). U takvim stanjima dolazi do znatne hormonske blokade imunološkog sustava i kočenja uobičajenih imunoloških funkcija, što rezultira smanjenjem otpornosti ili neotpornošću na zaraze, bolešću, otežanim cijeljenjem rana, povišenim rizikom pojave infekcija i nastankom zloćudnih bolesti.

Jedinstveni molekularni identitet
Imunološki sustav određuje naš jedinstveni molekularni identitet. Njegov evolutivni razvoj svakodnevno se nastavlja tijekom fiziološkog imunološkog odgovora u dodiru s uvijek novim, ali i starim antigenima, u svrhu zaštite organizma. To je ujedno poticaj za njegov daljnji razvoj i vječno stanje pripravnosti na bivše i buduće antigene. Organizam razvija sposobnost imunološkog pamćenja, tako da kod ponovljenog susreta s antigenom imunološke stanice brže prepoznaju i svladavaju uljeza. Pamćenje stečeno u primarnom susretu ne gubi se, nego se "lampica pali" pri svakom novom susretu s istim prepoznatim antigenom. Memorija ponekad traje godinama, pa i doživotno.
Kod svake imunološke reakcije antigen se prepoznaje i predočava leukocitima (bijelim krvnim stanicama limfocitne loze), informacije se obrađuju i odabire najprikladniji imunološki odgovor kao preduvjet za uspješno uklanjanje prijetećeg antigena. Imunološki sustav sa stranim se tvarima obračunava na dva osnovna načina: pasivno i aktivno, odnosno nespecifičnim (prirođenim) i specifičnim (stečenim) imunitetom.
Težina imunološkog sustava u čovjeka iznosi oko 1 kg, a njegovu osnovu čini oko 1012 limfocita. Smatra se da u tijelu čovjeka ima i oko 1020 raznih vrsta molekula protutijela, a svakodnevno se stvori i 1015 novih molekula imunoglobulina. Osim imunoloških tkiva i organa, stanica i njihovih proizvoda imunokina i protutijela, presudan "nevidljivi", ali za imunološki odgovor važan dio imunološkg sustava je i niz gena i raznih molekula. Među njima najvažniji su: imunoglobulinska supergenska obitelj, glavni kompleks gena tkivne podudarnosti, antigeni receptori T limfocita, poliimunoglobulinski receptor, beta 2-mikroglobulin, razni limfocitni biljezi, faktori rasta, adhezijske molekule, receptor za fragment Fc protutijela, receptor za komponentu C3b komplementa, sustav komplementa, hormoni te brojni drugi prijenosnici hormonalnih i neuralnih informacija. Sve te informacijske tvari putuju između, ali i kroz stanice, premošćuju brojne biokemijske i psihoneuroimunološke mostove uključene u procese imunoprepoznavanja, potvrde, pamćenja ili odbacivanja.

Veličanstven primjer prilagodbe
Svaka imunoreakcija veličanstven je primjer prilagodbe na vanjski i unutarnji okoliš. Zbog toga je imunološki sustav razgranat po cijelom organizmu - od koštane srži, krvi, limfnih čvorova, prsne žlijezde (timus), tkiva ždrijelnih tonzila, nakupina limfnog tkiva u sluznici crijeva, preko dišnih organa, kože, slezene i jetre, sve do mozga. Veliku većinu "opipljivog" dijela imunološkog sustava čine stanice koje cirkuliraju tijelom sa zadaćom prepoznavanja i razaranja antigena različitih uljeza (virusa, bakterija, gljivica, parazita; abnormalnih, ostarjelih, prekanceroznih, maligno promijenjenih i vlastitih zdravih stanica).

Sve je više dokaza da živci autonomnog živčanog sustava imaju važan i neposredan utjecaj na aktivnost imunoloških stanica, te da prolazni poremećaji imuniteta u osoba koje su u dugotrajnom negativnom stresu dovode do kronične neotpornosti na brojne infekcije i češćeg nastanka tumora. Stoga se s pravom može reći da je bezbroj svakodnevnih imunoloških reakcija ujedno čuvar homeostaze i jedinstven primjer prilagodbe na vlastita emocionalna stanja i događanja, kao i na vanjski i unutarnji okoliš prepun onoga što nismo "mi".

Štiti samo zdrav imunološki sustav
Svakodnevna prehrana često je neodgovarajuća i ne pruža dostatnu količinu vitamina, minerala i drugih bioaktivnih sastojaka. Zato, da bismo izašli na kraj sa sve ćešćim poremećajima imuniteta, od pomoći mogu biti određeni prehrambeni nadomjestci, koji se sve češće uzimaju u profilaksi, ali i terapiji poremećaja imuniteta. Osim flavonoida, betakarotena, cinka, kalcija, vitamina E i C, koenzima Q10, raznih lektina iz često vrlo dostupnih biljnih izvora, među njima se pojavljuju i novi spojevi i tvari koji odavno postoje u prirodi. Iako su neškodljivi i metabolički korisni, sa znanstvenog i kliničkog aspekta o njima se donedavno premalo znalo, a nije postojala ni kvalitetna tehnologija za njihovu izolaciju. Primjer tome su i posljednja istraživanja nekih biljnih lektina, poput homopolimera glukoze-beta-1,3-glukana, spoja dobivenog izolacijom iz stanične stjenke pivskog kvasca Sacchscaromyces cerevisiae. Ta istraživanja potvrdila su znanstvene pretpostavke o njegovu snažnom imunomodulacijskom djelovanju na nekoliko vrsta imunoloških stanica. Pokazalo se da taj spoj, dostupan i u mekinjama zobi i ječma te nekim gljivama, uzrokuje imunološku stimulaciju organizma koja zaustavlja i sprječava rast stanica raka i metastaziranje, te sprječava i smanjuje težinu različitith bakterijskih, virusnih, gljivičnih i parazitarnih zaraza i bolesti. Osim toga, ima još jedno važno pozitivno metaboličko djelovanje - smanjuje koncentraciju kolesterola u krvi. Brojnim analizama potvrđeno je i njegovo protuupalno i regenerativno djelovanje na tkiva u obnovi, konkretno na ubrzano cijeljenje rana. Američka FDA odobrila ga je kao dijetetski nadomjestak i dala mu status tzv. GRAS tvari (engl. Generally Regarded As Safe - siguran za primjenu). Imunomodulacijsko djelovanje betaglukana selektivno je usmjereno na pojačanu antimikrobnu aktivnost neutrofilnih leukocita i makrofaga (nakon betaglukanske stimulacije opisan čak sedmerostruki porast lizosomske aktivnosti u tim stanicama, što utječe na jačanje fagocitoze, tj. proždiranje organizmu stranih tvari).

Zbog svega toga ovaj se spoj trenutačno opravdano smatra najpotentnijim i potpuno neškodljivim prirodnim biljnim aktivatorom imunološkog sustava.

izvor