Arsen Dedić

Balada o prolaznosti




Kad lutali smo svijetom
k'o rasprseno sjeme
govorili smo sebi
to je za neko vrijeme

I ne znajuci da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo "Kopno"
a gledali smo vodu

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kisne noci
govorili smo za se
da ljubav tek ce doci

Kad radjala se sreca
i cekala je slava
pomisljali smo opet
to nije ona prava

Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
govorili smo za se
da vracaju se skoro

Gdje najvise smo dali
dobijali smo manje
al' mislili smo to je
tek privremeno stanje

Putovali smo dalje
kad davno vec smo stigli
tek poceli smo nesto
a dugo vec smo bili

I ostali smo tako
kraj odlazece vode
nerazjasnjeni sasvim
i pomalo van mode

U zapocetoj prici
u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kuci
priblizili do praga

Dok vjerovali jos smo
da samo put se mijenja
mi rekli smo si "Zbogom"
govorec' "Dovidjenja"

Kuca pored mora




Raznasene valima i vjetrom
tu su tople rusevine ljeta
na rubu napustenog mora
i jednog izgubljenog svijeta

Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene
ostala je samo prazna kuca
malo stvari ljetovanja naseg
na stolu novine jos leze
sa nekim datumima jula

Nasa ljubav sad se rusi
kao pjescana kula
a jos sam uvijek ovdje
jos zagledan u more

Na vratima vile u kojoj tuga spava
a kise su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuca
u noci okrenuta moru
sad ceka ljubavnike nove

Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene u njoj

Tvoje njezne godine




Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati
tvoje oci pune sna, kako da me slijede
moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede

Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
svoje njezne godine ti ces dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom

Ref.
Ne budi, ne budi se mala
ti ne znas ni dobro, ni zlo
me budi, ne budi se mila
jer nije jos vrijeme za to

Tvoje ruke malene, kako da me grle
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

Ref.

Moderato cantabile




Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo sirocad svijeta

Reci da li ces nocas
moci ostavit sve
svoju kucu, navike, ljude
i poci a ne znati gdje

Neka svi mrznjom isprate nas
ali draga zivot ceka sad je cas
citav svijet bit ce tvoj novi dom
neka kazu avantura je to

Nikad zaliti neces
svoje stvari, ime ni grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ces slobodna sad

Neka svi mrznjom isprate nas
ali draga zivot ceka sad je cas
citav svijet bit ce tvoj novi dom
neka kazu avantura je to

Duga ocajna kisa
magla zastire zrak
nekim putem tijesno kroz jesen
nas ce odvesti vlak