Tajna Stonehengea

Prije 5000 godina u Europi su živjeli ljudi kamenog doba koji su kao lovci i sakupljaci
prolazili brežuljcima i nizinama kontinenata te njegovim otocima. Jeli moguce da su se
krecuci se slijedili raster koji se širi preko cijele površine zemaljske kugle ? Pojedini
geolozi i fizicari mišljenja su da ima dovoljno indicija koje potkrepljuju ovu zapanjujucu
tvrdnju. U Junu, 1921. britanski fotograf Alfred Watkins tražio je na svojoj zemljopisnoj karti
najkraci put do nekih megalitskih umjetnicki povijesno vrijednih gradevina Engleske. Htio je napraviti fotoseriju. Kad je ta mjesta oznacio kružicima, ostao je zabezeknut, sva povijesna
mjesta ležala su tocno na jednom pravcu protežuci se nekih 100 kilometara. Još je nešto
primijetio kad je jašuci na konju s kompasom u ruci obilazio ta mjesta. Spomenuti se pravac
protezao kroz crkve i kapele. Je li taj poredak možda slucajno takav !? Watkins je istraživao dalje te je otkrio da su se prije širenja kršcanstva upravo na tim mjestima nalazila poganska kultna mjesta.

ZEMLJOPISNA PAUKOVA MREŽA
Još je 1909. godine, astronom Norman Lockyer naišao na neobicne geometrijske veze
izmedu antickih svetišta. Zanimljivo je to što se cini da je vrh toga geometrijskog lika
Stonehenge, divovski kružni spomenik od kamena na jugu Engleske. Slijedece sjecište
bilo je južnije smješteno kultno mjesto Grovely Castle, a potom Old Sarum. Oni su
zajedno tvorili pravi jednostranicni trokut. Tek se nakon toga u slijedecim desetljecima u
cijeloj Europi otkrivalo sve više takvih zamišljenih pravaca koji povezuju svetišta. Kakvim
nacinom orijentiranja i zašto su ljudi kamenog doba rasprostrli takvu kultnu "mrežu"
preko Engleske, to i dalje ostaje zagonetkom.

MEGALITI BRITANSKOG OTOCJA
Britansko otocja prepuno je uspravnog kamenja, kamenih krugova i drevnih megalita;
Avebury Henge u Wiltshireu, Rollright Stones u Oxfordshiru, Long Meg and Her
Daughters u Cumbriji, Callanish on Lewis na Zapadnom otocju, Longstone, jedan od
nekoliko stojecih kamena na Dartmooru, i ring of Brodgar u Orkneyju tek su neki od njih.
Medutim, ni jedan nije toliko poznat i toliko tajanstven kao Steonehenge, koji se nalazi
na osamljenoj salisburškoj nizini. Stonehenge se sastoji od dva kruga : onaj vanjski je od
stupova kamenja koji su prije podupirali nadvoj (ostalo ih je samo šest), a unutarnji od
plavog kamena. Unutar tog kruga nalaze se dva niza uspravnog kamenja u obliku
konjske potkove. Vanjski je niz od kamena pješcenjaka, dok je unutarnji od plavog
kamena. Nijedan od nizova u obliku konjske potkove nije potpun. Neko je kamenje palo,
a neko je nestalo. U unutarnjoj potkovi nalazi se samo jedan kamen slomljen napola, koji
se naziva Altarov kamen, a oko vanjskog kruga nalazi se prsten od 56 rupa koje se
nazivaju Aubreyine rupe. Nekih 80 metara od Altarova kamena nalazi se Heel Stone.
Kamen pješcenjak od kojeg je nacinjen vanjski krug Stonehengea, potjece iz okolice, a
za plavi kamen se vjeruje da je na neki nacin dopremljen iz Prescelly Mountainsa, daleko
na jugozapadu Walesa. Prema radikalnijem mišljenju isprepletenom legendama, donijet
je u Wiltshire iz Irske carobnom moci carobnjaka Merlina, a u Irsku su ga iz Afrike
donijeli divovi !

ŠTO JE BIO STONEHENGE ?
Veliki zagonetni kameni krug Stonehenge u engleskoj grofoviji Wiltshire sjeverno od
Salisburyja. Stonehenge se smatra svetištem, ali se nagada nije li bio i u službi
astronomije. Rašireno ali sasvim pogrešno je vjerovanje da su Stonehenge sagradili
druidi. Zapravo je Stonehenge napravljen prije otprilike 4000 godina, u neolitiku, za
vrijeme mladeg kamenog doba. Time se iskljucuju Rimljani kao graditelji jednako kao i Kelti, koji su se
tek u 6. st. pr. Kr. pojavili u Engleskoj. Prema tome, tvorcima Stonehengea smatraju se nepoznati narodi
koji nisu znali ni citati ni pisati. Otada je nekoliko puta prepravljan, najnovije je preuredenje bilo 1400 godine pr. Kr., u ranome broncanom dobu, kad je dobio današnji nepotpuni oblik. Toliko se sigurno zna, ali je mnogo neizvjesnija tocna namjena ovog zdanja koje izaziva strahopoštovanje. Cemu je takva gradevina služila ljudima neolitskog doba koji ne samo da nisu poznavali astronomiju, i tajne svemira vec nisu niti znali pisati !? Je li Stonehenge bio Suncev hram, Mjeseceva zvjezdarnica, vrelo isceliteljske energije, vanzemaljski spomenik !? Postoji o tome mnogo teorija, od onih tajanstvenih do apsurdnih. Puno je toga napisano o navodnom poistovjecivanju kamenja s
božanskim dogadajima, što dovodi do mogucnosti da je Stonehenge složena astronomska
zvjezdarnica. Stonehenge je geometrijski i astronomski tocno usmjeren, pa tako slici
mnogim drugim kamenim tvorevinama kojih još ima u Europi. Tajanstveni graditelji
megalitskih krugova trebali su biti sjajni astronomi. Kameni za markaciju, skele i urezi u
brdima, sve to postoji i uz njihovu pomoc mogle su se promatrati zimska i ljetna
ravnodnevnica te kretanja zvijezda. Primjerice, istina je da se crta izmedu Heel Stonea i
Altarova kamena podudara s mjestom izlaska sunca za ljetnog suncostaja. U svakom
slucaju, kao što su istaknuli Janet i Colin Bord u knjizi Drevne tajne u Britaniji, nedavno
su istraživaci pronašli nedostatke tih poistovjecivanja, pa bi stoga trebalo nanovo
razmotriti ovu mogucnost.

PRIRODNA ENERGIJA
Potpuno razlicita teorija o namjeni Stonehengea potjece iz narodne predaje koja tvrdi
da, poput ostalih megalita, njegovo kamenje ima iscjeliteljsku moc. To je uvjerenje
dokumentirano još u dvanaestom stoljecu, u knjizi Geoffreya iz Monmoutha Povijest
britanskih kraljeva. Nadalje, za vrijeme istraživackog programa Zmajev projekt, koji je
1978. godine, zapoceo istraživac Zemljine energije Paul Deveraux, prikazano je da barem
jedan od uspravnih kamena Rollrighta u Oxforshireu pokazuje brze fluktuacije magnetske
energije i jako magnetsko polje. Zanimljivo je da su ljudi slomljenih udova stoljecima
posjecivali Rollright Stones, vjerujuci da ce im kamenje pomoci, a današnja bolnicka
terapija otkrila je da elektromagnetizam ubrzava postupak zacjeljenja slomljenih kosti.
Je li i to tek slucajnost ? Možda su te sile bile poznate graditeljima Stonehengea i ostalih
megalitskih zdanja, pa su ih za tu svrhu podignuli na mjestima djelovanja Zemljine
prirodne energije. I opet, Zmajev projekt je pokazao da su mnogi megaliti smješteni
na mjesta s geološkim poremecajima, ili u njihovoj blizini, poput tektonskih intruzija ili
radioaktivnih podrucja.
Pri razmatranju Zemljine energije, neizbježno se dolazi do zmajevih linija, ravnih
zamišljenih crta koje spajaju prethistorijske i pretkršcanske spomenike, sveta mjesta i
drevna magicna podrucja i koje vizualno ocrtavaju gustu mrežu podzemnih kanala
zemljine energije. Iako je tu ideju prvi put ozbiljno primijenio na britansko otocje 1921.
godine istraživacki amater Alfred Wtkins, u Kini je stvarnost lung meia ili "zmajevih
tragova" (što je i nadahnulo naziv Devereuxova projekta) prihvacena vec stoljecima. I ne
samo to; ta ideja daje intrigantnu paralelu sa shvacanjem o energetskim tockama koje
su temelj akupunkture, još jedne drevne kineske tradicije. Na Zapadu, tema o Zemljinoj
energiji još uvjek potice kontroverzne stavove, ali više nema sumnje u njezino postojanje
ni snagu. Jedno snažno iskustvo o njezinu djelovanju doživio je zapanjeni mladic William
Lincoln 25. Augusta, 1974. godine, uvecer. On i trojica prijatelja ušli su u prsten koji su
tvorila stabla bukve oko okrugla drevnog nasipa koji se zove Chanctonburry Ring,
sjecišta pet energetskih linija na vrhu brežuljka Washington, West Sussex, kad ga je
iznenada neka nevidljiva sila podignula u zrak više od metra. Tamo je ostao barem 30
sekundi, lebdeci vodoravno i urlajuci od straha, a zatim je pao na zemlju. Moglo bi to biti
samo sjecanje o snazi prošlosti koja se ponekad javlja cak i u sadašnjosti.