Bermudski trougao

Nevidljivi horizonti

Famu o "parcetu" zapadnog Atlantika koje, sto na vodi, sto u vazduhu, guta ljude i njihova prevozna sredstva, godine 1950. lansirao je E. V. V. Dzouns, izvestac i danas ugledne americke agencije Asosijeted pres


Legendarni Bermudski trougao nalazi se izmedu istoimenih, Bermudskih ostrva, samostalnog Portorika i Fort Loderdejla, isturenog punkta na americkom poluostrvu Florida. Brodovi, ljudi i avioni tu, navodno, pod misteriozim okolnostima nestaju, da ih vise niko ne vidi na licu Zemlje. Sredinom minulog stoleca ovaj jezoviti komadic zapadnog Atlantika nazvan je "Davoljim trouglom", jer kako su ga drugacije mogli doziveti sujeverni ljudi koji su, prateci zastrasujucu statistiku, uvideli da ta cudnovata vodeno-vazdusna teritorija prosto guta slucajne i namerne prolaznike?
Uskoro je, normalno, osvanula i druga verzija, nesto optimisticnija: nije necastivi taj koji vlada ovozemaljskom crnom rupom nadomak "novog sveta", vec nevolje izazivaju vanzemaljci, koji odatle ljudska bica izvode u caroliju neslucenih dimenzija postojanja!


Izvestaj od 16. septembra

Mit o Trouglu zacela je americka novinska agencija Asosijeted pres izvestajem od 16. septembra 1950. godine. Izvestac E. V. V. Dzouns pisao je o "nedokucivim nestancima" plovila i letelica izmedju obale Floride i Bermudskih ostrva. Dve godine posle ovog intrigantnog napisa, koji vise paznje privlaci iz danasnje, nego iz onovremene perspektive, u magazinu "Fejt" publikovan je clanak Dzordza Senda, koji je javnosti skrenuo paznju na "citavu seriju cudnih isceznuca brodova i ladja, a da ni jedan jedini trag nije ostao, tokom poslednjih nekoliko godina". Sve se to, zabelezio je Send, dogadjalo u "morskom trouglu grubo ogradenom obalama Floride, Bermuda i Portorika".


Nije mnogo vremena proslo, a mnogi su eksperti i zanesenjaci poceli da se oglasavaju ovim povodom. Tako je M. K. Dzesap prvi skrenuo paznju na mogucnost da je na snazi evidentan upliv vanzemaljske inteligencije, sto je pokusao da potkrepi nizom analiza i "dokaza" u knjizi "Slucaj za ufologe". Pisali su, sa slicnim pristupima, o bermudskoj misteriji i Donal I. Kihou i Frenk Edvards, da bi naziv pod kojim se ovaj fenomen i danas svugde u svetu prepoznaje - BERMUDSKI TROUGAO - lansirao Vinsent H. Gadis, koji je 1964. godine objavio clanak pod naslovom "Smrt vreba u Bermudskom trouglu". Famozni tekst se potom nasao i u Gadisovoj knjizi "Nevidljivi horizonti".

I tako je lavina krenula. Svi koji su predosetili da bi od date materije mogli imati ikakve koristi ukljucili su se u nadmetanje, sto mastom, sto drugim sredstvima, oko razotkrivanja bermudskog tajanstva. Ne secamo se kada je stigao poslednji izvestaj o nestanku neke letelice ili broda u ovom volsebnom kutku Pacifika. Ne secamo se, medjutim, ni kada je neki od, brojem nezanemarljivih, dramaticnih slucajeva rasvetljen.

Zakljucak od 4. aprila

Indikativan je, pritom, manir americkih analiticara novijeg doba: storija o Bermudskom trouglu podvrgnuta je procesu disperzacije; prica se, drugim recima, siri i prebacuje na opsti teren... Otuda se, recimo, na sav glas trubi o knjizi Lerija Kusa, koji je - "objasnila" nam je kritika - "skinuo vecinu cini sa ovog toboze misterioznog mesta".

Listajuci neumorno novinsku dokumentaciju, meteoroloske izvestaje i druga zvanicna dokumenta, Kus je - sam je priznao - potvrdio teze sa kojima se u opsezno istrazivanje i upustao. U Bermudskom trouglu, po njegovim nalazima, nije bilo vise "neobjasnjenih nestanaka" ljudi i njihovih prevoznih sredstava nego u bilo kom drugom "problematicnom" cosku nase planetice. Tako se Kus osmelio da objavi knjigu "Tajna Bermudskog trougla je resena".

Dana cetvrtog aprila 1975. godine, u Londonu je, na stranicama visokotiraznog magazina "Fejt", obnarodovan raport kojim se sugerise da su "zvanicno objavljene informacije o ukupno 428 plovecih objekata nestalih sirom sveta od 1955. godine naovamo", odnosno, u tom momentu, u prethodne dve decenije. U "Fejtu" je tada konstatovano da "nema pravog razloga za sumnju da Bermudski trougao guta vise brodova nego bilo koja druga vodena oblast na planeti".

--------------------------------------------------------------------------------

Bermudski trougao nalazi se izmedju istoimenih, Bermudskih ostrva, samostalnog Portorika i Fort Loderdejla (Florida). Brodovi, ljudi i avioni tu, navodno, pod misterioznim okolnostima nestaju.
Mit o Bermudskom Trouglu je tek kroz Charlesa Berlitza postao poznat u svijetu. U njegovim knjigama "Bermudski Trougao" i "Bez Traga" opisuje dramske dogadjaje o nestalim brodovima i avionima. Berlitz je sa svojim prijepornim knjigama izazvao globalni val drugih knjiga u kojima se radi o Bermudskom Trouglu. Jos se danas izdaju razni radovi.
Berlitz i drugi zagovaratelji nadprirodnosti se u svom dokazivanju cesto odnose na cudesna dogadjanja koja se kruze oko takozvanog Leta 19 jednom odjelu vojnih aviona 5.decembra 1945. Pet torpedo-bombardera su poletjeli iz Fort Lauderdala u Floridi i nestali dok je vrijeme tog dana bilo suncano, i avioni koji su poslije poletjeli da ih traze su izgubljeni.
Izmedju 1945 i 1975 su ukupno nestali 37 aviona i 38 brodova.
Ljudi koji putuju kroz bermudski trougao cesto izvjestavaju o pojvljivanju zeleno svijetlecih magla i oblaka, zatim o poremecajima kompasa i masina. Cesto vlada potpuna tisina.
Postoje i drugi cudni fenomeni. Jednom se jedan avion National Airlinesa nije mogao nazvati preko radio-stanice za deset minuta kad je odjednom nestao sa radarskih ekrana. Ipak poslije uspjesnog slijetanja piloti nisu mogli objasniti ovaj dogadjaj i bili su uvjereni da nije bilo prekida u vezi. Svi satovi u avionu, međutim, kasnili su deset minuta.
Postoje razna objasnjenja: Vanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, vrata za druge dimenzije, rupe u vremenu - te teorije su omiljene medju piscima fantastike.
Medju tehnoloski orijentiranima omiljene su teorije o magnetskim poljima ili metanskom plinu s dna oceana koji izlazi na povrsinu. Medju skepticima igraju teorije o vremenu (oluje s grmljavinom, uragani, tsunamiji, zemljotresi), losa sreca, gusari, eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci.




--------------------------------------------------------------------------------

Zona sumraka u Bermudskom trouglu


Rub izgubljenog svijeta, Trokut smrti, Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trokut, Bermudski trokut - sve su to nazivi za imaginarno područje na Atlantiku uz koje se vezuju misteriozne priče o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i zrakoplova, neobičnim svjetlima, vodenim vrtlozima i sličnim pojavama.
Riječ je o području Atlantika kojemu San Juan u Portoriku na Karibima, Fort Lauderdale na Miamiju, te Bermudsko otočje čine vrhove "vražjeg trokuta".
Ovisno o izvorima, u Bermudskom trokutu se od vremena Kristofora Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreća. Howard Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trokuta, u svojim je istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoć američkoj Obalnoj straži samo tijekom 1973. godine, te podatak da je u ovome stoljeću "vražji trokut" bez traga odnio više od 50 brodova i aviona.
Bizarni događaji zabilježeni na ovom području datiraju još od vremena kad je Kolumbo doplovio nadomak obalama srednje Amerike. I sam Kolumbo bio je svjedokom neobičnih događanja u Trokutu: pri plovidbi njegovih brodova Nina, Pinta i Santa Maria 1492. godine kompas je poludio, a Kolumbo i posada vidjeli su čudna svjetla na nebu, o čemu postoje zapisi u brodskom dnevniku.
Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trokutu naknadno je pripisano i otkriće broda Mary Celeste: brod je 1872. godine nestao, te nađen napušten na pučini, oko 400 milja izvan kursa New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga života desetero članova posade.

"Let 19"

Najpoznatiji, pak, događaj vezan uz Bermudski trokut - od kojeg, zapravo, i započinje moderna legenda - jest nestanak "leta 19". Zbilo se to 5. prosinca 1945. godine kad je pet mornaričkih bombardera misteriozno nestalo na rutinskom zadatku, a nestao je i avion upućen u potragu. Ukupno, bez traga je nestalo 27 ljudi. Kao Bermudski trokut, ovo je područje "krstio" Vincent Gaddis u članku "Smrtonosni Bermudski trokut" što ga je 1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen područja s kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju, međutim, preraslo kad je Charles Berlitz 1974. godine objavio bestseller Bermudski trokut. Podgrijavanju euforije puno su pridonijeli i mas-mediji.
I danas Bermudski trokut intrigira svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji: njihova je teorija da je prava misterija kako je Bermudski trokut uopće postao misterija. Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je oduvijek bilo privlačno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, čudo i misteriju nikako ne idu racionalna objašnjenja. No, upravo su takva objašnjenja ona koja za slučajeve iz Bermudskog trokuta daju skeptici. Što se Kolumba tiče - prema podacima iz njegova brodskog dnevnika - on je poludjeli kompas objasnio odstupanjem između geografskog i magnetskog sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao "velike vatrene buktinje" vjerojatno su bili meteori.



Svesvjetsko prokletstvo?

Pronalazak broda Mary Celeste bez posade također je objašnjiv: na brodu nije pronađen ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su pomorci napustili brod za vrijeme oluje misleći da je Mary Celeste neće izdržati. No, ono što najviše udaljuje od misterija jest činjenica da je ovaj brod pronađen daleko od Bermudskog trokuta - čak u blizini obale Portugala. Različiti izvori, naime, različito određuju veličinu Bermudskog trokuta: ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta većeg područja. Imaginacija nekih autora u Trokut uključuje Azore i Meksički zaljev. Pripisivane su mu i nesreće koje su se zbivale uz obale Irske, na Pacifiku i Indijskom oceanu. Po tome bi se Trokut mogao nazvati ne bermudskim, nego "svesvjetskim morskim prokletstvom", upozoravaju "trezvenjaci".

Oni koji tvrde da činjenice ne podupiru legendu, dali su objašnjenje i za zbivanja vezana uz "let 19": posadu svih pet zrakoplova činili su neiskusni pripravnici, s iznimkom vođe patrole poručnika Charlesa Taylora koji tog dana nije imao volje letjeti, pa je misiju čak htio prepustiti drugome. Iako je vrlo brzo utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let je nastavio naslijepo, oslanjajući se na navigaciju prema zemaljskim orijentirima. No, nadošla je oluja, ali je Taylor, dezorijentiran, usprkos upozorenjima pripravnika da je "zapad na drugoj strani", te ne prebacujući vezu na čistiju radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu, daleko na Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga su protivnici teorija o čudima u Trokutu govorili da je "jedina misteriozna sila ovdje bila sila gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva". Istina je da se nije našao ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je poručnik zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na području gdje ocean naglo ponire: unutar Bermudskog trokuta leži, naime, gotovo devet tisuća metara duboki Portorikanski rov, najdublja točka Atlantika, a avioni i brodovi koji tamo potonu rijetko se ponovno viđaju.



Zaustavljeni satovi

Što se tiče "martin marinera", aviona upućenog u potragu, za koji mnogi misle da je nestao u Bermudskom trokutu, istina je da se nije vratio: eksplodirao je ubrzo nakon polijetanja, što nije bilo neobično jer su "marineri" bili poznati po neispravnim tankovima za gorivo.
S druge strane, opet, puno je događaja koji su se zbili u Bermudskom trokutu za koje je doista teško naći ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, među ostalima, slučaj putničkog leta National Airlinesa 727 koji je na 10 minuta nestao s radarskih ekrana na mijamijskom međunarodnom aerodromu. Po dolasku, posada je zanijekala da se bilo što čudno događalo, osim što su "deset minuta letjeli kroz laganu maglu". Svi satovi u avionu, međutim, kasnili su deset minuta, iako su ih provjerili s aerodromom neposredno prije neobjašnjivih deset minuta "prolaska kroz maglu".
Još je nekoliko pilota imalo sličnih iskustava s promjenama vremena nakon prolaska kroz iznenadne "maglice", što, naravno, diže cijenu objašnjenjima koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju misterij Bermudskog trokuta čak i ako su suprotna prirodnim zakonima fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim energetskim poljima koja kreiraju vremenske rupe. Još jedan slučaj koji potkrepljuje ovu teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn Casico i njezina putnika. Carolyn, pilot s licencijom, poletjela je na charter let do otoka Turka u Bermudskom trokutu. Kad se približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako besciljno kruži. Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na pokušaj radiokontakta, ali je čuo riječi koje je ona izmijenila s putnikom: Ne razumijem! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali dolje ničeg nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda nenaseljen: nema zgrada, nema putova, ničega! Nakon nekoliko krugova, okrenula se i odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad viđeni. Loše vrijeme? Vremenske rupe? Otmice izvanzemaljaca? Mnoge teorije pokušavaju objasniti događaje iz Bermudskog trokuta.

Što je istina?
Izvanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi s antigravitacijskim uređajima i drugim čudnim tehnologijama, te vrtlozi iz četvrte dimenzije - teorije su omiljene među piscima fantastike.
Među tehnološki orijentiranima, pak, omiljene su teorije o magnetskim poljima i oceanskim flatulencijama, odnosno metanskom plinu s dna oceana. Među skepticima igraju teorije o vremenu (oluje s grmljavinom, uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreća, gusari, eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci.
Broj brodoloma, kažu oni skloniji realističnim objašnjenima, na ovom području nije neuobičajen kad se usporedi s veličinom područja, smještajem i gustoćom prometa. Mnogi brodovi i avioni, osim toga, koji se vode kao misteriozno nestali u Bermudskom trokutu - uopće nisu bili u ovom području.



Najpoznatije nesreće u Bermudskom trouglu

Bermudski trougao je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina zrakoplova i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su:

1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD
1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949.: nestaje drugi Tudor IV.
1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen
1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga
1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka
1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe
1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade
1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen
1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda
1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963.: nestaje cargo master C-132
1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen
1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade

Posljednji nestanak

U srpnju 1997. godine na području Bermudskog trokuta britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemačkom paru čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Časnici s britanske fregate zamijetili su čudan izgled jahte: bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronađena odjeća, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak

Teslina tehnologija?

Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i problemima s određivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trokut mjesto gdje se događalo toliko mnogo nesretnih slučajeva? Racionalna objašnjenja koja daju skeptici nisu svima dovoljna. Maštovitije eksplikacije puno bolje prolaze. Evo nekih. Izvanzemaljci su jedan od mogućih razloga tako čestim nestancima u Bermudskom trokutu. Antigravitacijska tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle su biti odaslane ili s NLO-a, u što vjeruju mnogi od prijašnjih izvjestitelja o zbivanjima u trokutu. Također, Trokut možda krije podmorsku zemaljsku bazu za izvanzemaljce koji žele zadržati svoju privatnost i odašilju energiju koja ometa previše približena prometala. Drugi vjeruju da je fenomen Bermudskog trokuta prouzročen izgubljenim gradom Atlantidom koji je potonuo tisuće stopa ispod vodene površine. Naprednost Atlantide u doba kad je potonula počivala je na moći energetskih kristala. Moguće je da ovi kristali još uvijek počivaju na dnu oceana u nekom promijenjenom stanju odašiljući zrake energije koje ili zbunjuju instrumente vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju. Napokon, mnogi vjeruju da je Bermudski trokut energetsko polje koje je proizveo čovjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF rezonantni odašiljači (tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamerička komanda zračne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini Bermudskog trokuta. Ovaj hipotetički sustav bio bi sposoban ponovno napuniti tajne klase podmornica na električni pogon o čijem se postojanju spekulira i definitivno bi omogućili dovoljno interferencije (preklapanja valova) da izobliče signale koje avioni i brodovi stvarno šalju.

I Japan ima "djavolji trougao"

Američki odbor za zemljopisno nazivlje ne prepoznaje Bermudski trokut kao službeni naziv niti vodi službeni dosje o tom području. Što o čudima Bermudskog trokuta kažu Stožer Američke obalne straže i Povijesni mornarički centar SAD-a? Bermudski ili "vražji" trokut zamišljeno je područje locirano uz jugoistočnu atlantsku obalu SAD-a, uz koje se vezuje visoka učestalost neobjašnjenih nestanaka brodova, malih plovila i zrakoplova. Bezbrojne teorije nuđene su u povijesti ovoga područja u pokušaju da se objasne brojni nestanci. Najpraktičnije su one koje se odnose na vremenske prilike i ljudske pogreške. Većina nestanaka može se pripisati jedinstvenosti prirodnog okružja na ovom području: prvo, "vražji trokut" je jedno od dva mjesta na Zemlji gdje magnetski kompas pokazuje pravi sjever. Normalno, on pokazuje prema magnetskom sjeveru. Ova razlika je poznata kao varijacija kompasa. Razmjeri ove varijacije mijenjaju se sve do 20 stupnjeva. Ako se to ne uzme u obzir, navigator se može naći vrlo daleko izvan kursa i u velikoj nevolji. Područje koje japanski i filipinski pomorci zovu "vražje more", smješteno uz istočne obale Japana, pokazuje iste magnetske karakteristike. Ono je također poznato po misterioznim nestancima. Još jedan faktor okoline je krajnje promjenjiva i turbulentna Golfska struja koja može brzo ukloniti svaki trag nesreće. Nepredvidivi karipsko-atlantski meteorološki obrazac također ima svoju ulogu: iznenadne lokalne oluje s grmljavinom i prolomima oblaka često zazivaju nesreće za pilote i pomorce. Napokon, topografija oceanskog dna varira od širokih plićina do nekih od najdubljih morskih brazda na svijetu. S međudjelovanjem snažnih struja nad mnogim grebenima topografija je u stanju neprestane promjene, stalno se pojavljuju novi navigacijski rizici. Ono što se ne može predvidjeti jest ljudski faktor. Golemi broj jahti i turističkih brodica putuje vodama između Floride i Bahama. Prečesto se ovo područje prelazi u premalim brodovima s premalim poznavanjem rizika podneblja i bez dobrih pomoraca. Obalna straža nije impresionirana natprirodnim objašnjenjima nesreća na moru. Njihova iskustva govore da snage prirode i nepredvidivost ljudske vrste udružene svake godine izrode najfantastičnije situacije i događaje.

....................................................................................................
Na Zemlji postoje područja u kojima se dešavaju tajanstveni nestanci aviona, brodova, podmornica, a s njima i sva posada.

Najpoznatije područje u kojima se dešavaju takvi misterizoni nestanci zasigurno je Bermudski trokut. Njega omeđuju Florida, Puerto Rico i Bermudski otoci.

Samo od 1945. godine dogodilo se 1000 misterizonih nestanaka od privatnih brodova i aviona do komercijalnih mlažnjaka i putničkih brodova.
Ni nakon mukotrpne potrage nisu našli olupine brodova ili aviona.
Kao da su negdje prebačeni.


Najpoznatiji slučaj nestanaka aviona je onaj leta 19. Vođa tog leta bio je Charles Taylor, a uz njega su bila još četiri pilota.
U jednom trenutku, dok su letjeli, instrumenti su 'poludjeli' i vođa je izgubio orijentaciju.
Ubrzo je poslna spasilačka ekipa, ali ona i svih pet aviona leta 19 nestali su i nikada ih više nitko nije vidio.
Nestali su kao da su prošli kroz nekakav prolaz koji vodi u drugu dimenziju.

Avion cessnu 172 slijedio je čudan oblak. Instrumenti su prestali raditi, a pilot je izgubio orijentaciju. Avion se srušio, a preživjeli su posvjedočili istinitost događaja.

Nisu samo avioni nestajali. 'Nestanak broda Body Too više je nego nevjerojatan' piše poručnik američke obalne straže Richard Blias. 'Brod je imao radio-stanicu, a nije tražio pomoć! Isključeno je da bi nevrijeme ili eksplozija potopili brod.'

Brojni nestanci u proteklih 50 godina:
Britanski transporter York 1952, mornarički Super Constellationa 1954, civilni teretni zrakoplov 1966, dva Stratotankera 1963... U tim je nestancima živote izgubilo više od 200 ljudi.

Avion DC3 poletio je 21.rujna 1981. iz Fort Laundala.
Vrijeme je bilo lijepo i činilo se kao da će let proteći bez problema.
Sve je bilo u redu dok avion nije stigao do kubanske obale.
Veza je prekinuta, a avion je nestao s ekrana.
Odmah je počela potraga za njim ali ni nakon tri dana ništa nije pronađeno.

Sve su to slučajevi za koje nije ponuđeno pravo rješenje, ali zato postoje brojne teorije.
Stručnjaci za hidrodinamiku iz Trontheima nakon dugogodišnjeg proučavanja nestanaka u Sjevernom moru došli su do nekih pouzdanih zaključaka. Otkrili su 'prag' kontinenata duž tih opasnih zona. Ona ima oblik i razmjere koji u određenim vremenskim prilikama - mogu izazvati izuzetna strujanja mora.
Te struje uz pomoć oluje dolaze do ustaljenim morskim strujama, sudaraju se i ponekad se gotovo okomito podiže vodena masa i nastaje 'piramidalan val' velikih razmjera.

Oni misle da je baš to pravi odgovor za nestanke brodova jer brod, posebno teretni, neće moći izbjeći potapanje, ako se susretne s takvim valom.
On se u tom slućaju nagne na jednu stranu, teret se pomakne pa se tako poremeti težište broda. Potapanje je neizbježno.

Ali kako objasniti nestanke aviona? Na to pitanje stručnjaci iz Trontheima nisu dali odgovor jer ih ne zanima.
Oni isključuju prisustvo letećih tanjura iz svemira ili morskih dubina.

Brojni svjedoci tvrde kako su vidjeli NLO u području Bermudskog trokuta.
Neki čak govore kako su ih vidjeli dok su se strmoglavo spuštali prema moru kada se ono otvorili, a potom zatvorilo, kada je NLO 'ušao'.
Mnogi spominju i zelenu izmaglicu, prema kojoj su kasnije napravili pokus Philadelphia, kako okružuje avion ili brod.

Bermudski trokut i dalje ostaje jedna od neriješenih misterija u kojima i opet nepoznati leteći objekti imaju umiješane svoje prste.


--------------------------------------------------------------------------------

Eksperiment Philadelphia


Sredinom 1943. godine američka mornarica eksperimentirala je u philadelphijskoj luci s namjerom da bi barem djelomično objasnila misterij Bermudskog trokuta.

Dr.Morris Jessup ostavio je dosta podataka. On navodi kako je iskušavao djelovanje magnetskog polja na brod i posadu. Pokus se izvodio na razaraču američke mornarice Eldridge D-173.

Da bi se postigao cilj koristili su generatore za proizvodnju magnetskog polja. Rezultati su sve iznenadili.
Najprije se pojavila zelena izmaglica. Maglica je postajala sve gušča, a brod i posada slablje vidljiva sve dok se nisu posve izgubili.

Kasnije je javljeno da su razarač vidjeli u luci Norfolk, tisuću milja udaljen od Philadelphije, ali je i tamo nestao.

Jedan član posade tvrdi da je pokus uspio, a tome su zaslužne dvije zelenkaste izmaglice koje su se formirale na udaljenosti od stotinu metara sa svake strane broda.

Kako se snaga polja pojačavala neki su članovi nestajali. Drugi bi ih morali dodirivati da bi postali vidljivi.

Mnogi iz takvih pokusa izašli su sa teškim traumama pa su završili u bolnici i umobolnici, a neki su umrli.

Oni koji su preživjeli, imali su pojačane psihičke sposobnosti, a zabilježene su i parapsihološke pojave.
Neki bi nestajali na jednom mjestu, da bi se iznenada pojavili na drugom na opće čuđenje prisutnih.

Dr.Jessup počinio je samoubojstvo udišući ispušne plinove automobila 1959, a prije smrti objavio je knjigu The Case for UFOs (Dokaz za UFO).

Eksperiment Philadelphia je naveo neke autore do zaključka kako u 'vražjim trokutima' djeluju snažna magnetska polja kao rezultat djelovanja vremenskih neprilika, geofizikalnih poremećaja ili aktivnosti UFO, odnosno svih tih činilaca zajedno.