Bolest prljavih ruku

Crijevne zarazne bolesti, koje čine 20 posto svih zaraznih bolesti, najčešće su bolesti niskoga higijenskog standarda
Najčešće bolesti niskoga higijenskog standarda, uz otrovanje hranom koje je često i u civiliziranom svijetu, su crijevne zarazne bolesti. Čine oko 20 posto svih zaraznih bolesti, s epidemiološkom karakteristikom da se češće pojavljuju ljeti i u jesen. Infekcija se najčešće prenosi prljavim rukama (fekalno-oralnim putem). Uzročnik ili njegovi toksini ulaze u organizam kroz usta, razmnožavaju se u crijevu, oštećuju sluznicu crijeva i najčešće se izlučuju stolicom. Po učestalosti su odmah nakon respiratornih infekcija (najučestalije). Najčešće se manifestiraju proljevom (tri ili više stolica u 24 sata). Uz proljev se mogu javiti povraćanje s povišenom temperaturom ili bez nje te bolovi u trbuhu. Obično traju nekoliko dana (akutni proljev), a u nekim slučajevima i dulje. Ako proljev traje dulje od dva tjedna, riječ je o kroničnom proljevu.
Uzročnici crijevnih zaraznih bolesti različiti su s obzirom na skupine živih organizama koji ih izazivaju. Akutne, tj. one koje nastaju naglo, najčešće uzrokuju bakterije i virusi, a kronične parazitarni uzročnici (protozoama i helmintima). Proljev mogu izazvati i lijekovi, najčešće neki antibiotici.

Kad se crijeva uzbune
Uzročnici ili njihovi produkti izazivaju upalu koja može zahvatiti cijeli probavni sustav (gastroenterokolitis) ili samo neke njegove dijelove (gastroenteritis, enteritis, enterokolitis, kolitis). Klinička slika crijevnih zaraznih bolesti najčešće je karakterizirana simptomima probavnog sustava, među kojima dominira proljev. Ostali (opći) simptomi su vrućica, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, žeđ, suhe sluznice te simptomi zatajenja bubrega (dehidracija!). Kod kroničnih su proljeva česti simptomi koji su posljedica poremećaja apsorpcije vitamina, proteina i drugih za organizam važnih tvari (anemija, gubitak težine, avitaminoze itd.).
Opće simptome nalazimo samo u akutnim infektivnim proljevima koji kratko traju, prolaze za nekoliko dana i najizraženiji su u početku bolesti. Lokalni, crijevni simptomi javljaju se i u akutnim i u kroničnim stanjima, a najčešći su proljev, bolovi u trbuhu i katkad povraćanje. Po tim se simptomima mogu prepoznati akutni gastroenteritis (jako povraćanje s obilnim vodenastim stolicama uz grčevite bolove u trbuhu), akutni enterokolitis (rijetko-kašaste, sluzave stolice uz grčevite boli u trbuhu) te akutni kolitis ili dizenterički sindrom (oskudne, kašaste stolice s primjesama sluzi i krvi uz grčeve u trbuhu).
Infektivno otrovanje hranom (alimentarna intoksikacija) vrlo je česta, akutna bolest sa slikom gastroenteritisa, kratke inkubacije (nekoliko sati) nakon uživanja hrane na kojoj su se namnožile bakterije (npr. salmonele) ili nagomilali neki bakterijski toksini stvoreni razmnožavanjem bakterija (npr. stafilokok). Otrovanje hranom pojavljuje se sporadično ili u obliku manjih obiteljskih, katkad velikih epidemija koje izbijaju nakon uživanja kontaminirane hrane u restoranima, slastičarnicama, trgovinama hranom.
Najveća je opasnost crijevnih zaraznih bolesti dehidracija, koja u nekim slučajevima može nastati već za nekoliko sati. Mogući su i kolapsi te teški metabolički poremećaji koji mogu završiti i smrtno. Posebno su ugroženi djeca, najviše dojenčad, i starci te osobe koje otprije imaju neku osnovnu bolest. Blaga i umjerena dehidracija može se liječiti peroralno, a za teže dehidrirane bolesnike nužna je parentralna rehidracija (infuzije).

Prepoznati, liječiti, ali prije svega prevenirati
Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju kliničke slike i epidemioloških podataka, a potvrđuje se etiološki, tj. dokazom uzročnika iz stolice ili katkad iz krvi. U većini slučajeva krvni nalazi nisu karakteristični, osim kod povišena broja eozinofila koji govori u prilog parazitarnoj infekciji.
U liječenju akutnih infektivnih proljeva pozornost treba obratiti na sljedeće postupke:

• nadoknada izgubljene tekućine i elektrolita (per os - na usta ili intravenski - infuzije) kako bi se izbjegla dehidracija
  
• dijetalna prehrana da bi se rasteretila upalno promijenjena i osjetljiva sluznica crijeva
  
• u određenim slučajevima specifična antibiotska terapija, ovisno o uzročnom čimbeniku (bakterije).
  

U terapiji kroničnih parazitskih bolesti provodi se dijetalna prehrana i specifična terapija antiparazitarnim lijekovima.
U opće mjere prevencije spada prijavljivanje slučajeva bolesti (koje je od iznimne važnosti), prevencija kontaminacije vode i hrane uzročnicima (pravilna priprema i pohranjivanje hrane), osiguravanje (i provođenje!) osnovnih higijenskih mjera te pravilno odlaganje otpada. Specifični uzročnici bolesti zahtijevaju i specifične mjere prevencije.

izvor