Piramida - čudotvorna energija

Radeći s modelom piramide, često je nemoguće ne sjetiti se imena - Karl Drbal. Ovo je priča o patentu br. 91304, čudnom izumu koji je obišao cijeli svijet, i dokazao kako šupljina malog modela piramide ima moć da naoštri žilet.
Karl Drbal bio je pionir uvođenja radia i televizije u Čehoslovačkoj. Velik dio svog života posvetio je istraživanjima energije i dao znatan doprinos na polju eksperimentiranja i upotrebe modela piramide. Najviše su ga privlačile energije o kojima se, u prvoj polovini ovog stoljeća, znalo vrlo malo ili ništa.

Treba naglasiti da je patent prijavljen 1949. godine u Pragu a prihvaćen i odobren tek 1959. godine. Budući da je inače bilo potrebno između jedne i tri godine da češka komisija za patente razmotri i ispita ponuđeni patent, očito je kako je dotična komisija smatrala ovaj slučaj zaista posebnim.
Tokom svih tih 10 godina, uporni Karl morao je svako malo pronalaziti nove i nove naučne argumente da bi objasnio kako ova iznimno jednostavna “ sprava ”, bez ikakvog vidljivog izvora energije, može potpuno tup žilet pretvoriti u najoštriji mogući.

Kada je prijateljima rekao da želi patentirati model piramide, svi su mu se smijali.
Bili su radio-inženjeri kao i on sâm i jedva su čekali da vide kako će komisija, sastavljena od samih stručnjaka, reagirati na “ faraonsku spravu za brijanje ”.

Ipak, svi njegovi prijatelji već su dobro znali što piramida može jer su se i sami obrijali jednim te istim žiletom više od stotinu puta.
Ali za samog Karla, jedno je bilo uvjeriti komisiju da model zaista funkcionira - puno teže bilo je objasniti kako funkcionira. Da bi pronašao odgovor na to pitanje, posvetio se proučavanju uticaja svih mogućih mikro-valova te svemirskih i zemaljskih zračenja na kristalnu strukturu oštrice žileta. Također je proučavao zemljino magnetno polje koje je vrlo niske frekvencije jer je jedan od uvjeta uspješnog eksperimenta bio postavljanje žileta u horizontalan položaj obzirom na magnetno polje Zemlje. Eksperimentirajući svakodnevno, Karl Drbal razvio je teoriju ( ili hipotezu ) ; Kozmički mikro-valovi( većinom oni koje zrači Sunce ) energetiziraju šuplju unutrašnjost malog modela piramide zajedno sa koncentriranim magnetskim zračenjem Zemlje.
Takove energije, dakle, “ hrane ” piramidu i koncentrirane u njenoj šupljini omogućuju i malom modelu veliku efikasnost u raznim primjenama.
Tijekom tog perioda Karl Drbal je konstruirao kartonski model “Keops” piramide, dužine osnovice 12.5 cm. a visine 8 cm. Budući da je predsjednik komisije imao vremena uvjeriti se kako model zaista funkcionira i kako nikakva mistifikacija nije po srijedi ( imao ga je na stolu 10 godina a na žiletima je uštedio ), odlučio je braniti model pred ispitivačkom komisijom. Bez njegove podrške patent br. 91304 danas vjerojatno ne bi postojao.
Opet su uslijedila ispitivanja i zajednički zaključak komisije bio je ovaj: “U prostoru koji zatvara oblik piramide događa se automatski proces regeneracije a taj proces rezultat je djelovanja kosmičkih i zemaljskih polja zračenja ( mikro-valovi, elektromagnetski valovi, sila gravitacije, radijacija i energije koje još nisu naučno definirane ). Ovaj proces utiče na smanjenje poremećaja ( koji nastaju upotrebom ) u unutrašnjosti mikro-kristalne strukture rešetke oštrice žileta; nestaje “zamor” materijala, mehanička i fizička svojstva materijala se obnavljaju tj. regeneriraju a to je moguće jer je mikro-kristalna struktura rešetke elastičnog tipa. Piramida ubrzava proces obnove elastičnih deformacija ( koji bi sam po sebi trajao 30 dana ), na samo dvadeset i četiri sata”!

Tako je otkrivena tajna utjecaja piramide na oštricu žileta.

I još nešto: Profesor Dr. Carl Benedicks iz Stockholma otkrio je 1952. godine jedan vrlo zanimljiv efekat: utjecaj vode na nehrđajući čelik smanjuje njegovu čvrstoću do 22 %. Molekule vode posebno se zadržavaju u mikro šupljinama oštrice žileta, smanjujući joj čvrstoću i vrlo ih se teško ( ako ne i nemoguće ) riješiti. Energija u šupljini piramide djeluje rezonancijom na dipolne molekule vode, tako da (simbolički rečeno) dehidrira oštricu žileta, “vadeći” molekule iz mikro-kristalnih pukotina.
Da je takav uticaj energije mikro-valova na dipolne molekule vode moguć u rezonantnoj šupljini piramide, dokazali su naučnici Born i Lertes (Archiv. der elektrischen Uebertragung, 1950, Heft 1, str.33-35). Oni su pronašli da mikro-valovi valne dužine od jednog centimetra mogu uzrokovati ubrzanje rotacije dipolnih molekula vode i da taj efekt rezultira procesom dehidracije - “vadeći” molekule iz najmanjih šupljina koje potom odlaze u zrak. To je baš takav proces kojeg inače nazivamo “elektro-magnetska dehidracija”.
Zašto piramida mora biti napravljena od električki neprovodljivog materijala? Odgovor je jednostavan: da bi mikro-valovi mogli proći kroz materijal i energetizirati rezonantnu šupljinu. Ovo otkriće je vrlo staro (Journal of Applied Physics, Vol. 10, June 1939, pp. 391-398; Richtmyer, R.D., Stanford University, California ‘Dielectric Resonators’)

Treba istaći da inače u mikro-valnoj tehnici mikro-valni rezonator treba napajati mala antena. Takvo što piramidi ne treba, ona funkcionira i bez antene, ali može služiti kao antena. Ali vratimo se još malo u Češku.
U Europi kut magnetne inklinacije iznosi 65°. Karl Drbal je, zajedno s nekolicinom prijatelja Francuza, eksperimentalno dokazao kako model piramide nagiba kutova 65° izvrsno mumificira leševe (malih životinja, da ne bude zabune). Ovaj tip piramide nazvao je “Inklinaciona Piramida”. Kako je sam rekao, pomoću ovog tipa izveo je velik broj vrlo uspješnih mumificiranja ali za oštrenje žileta ipak je bolji tip “Keops”.

U mjesečniku Esotera, br.9, 1973. godine, Hans Joachim Höhn potvrdio je kako Drbalov “Keops” dobro “brije”, ali je preporučio i svoj model piramide čiji su kutovi 69°20', dužina baze 15 cm, a visina 22.2 cm. Sa jednim te istim žiletom marke “ Wilkinson - Sword ”kojeg je ta piramida obnavljala, Hans je izveo ravno 196, po njegovim riječima “ vrlo dobrih brijanja”!
Osim gosp.Drbala i njegovih francuskih prijatelja, mumije i piramide su privlačile i jednog rašljara, također Francuza. Bio je to Antoine Bovis, čovjek koji se nimalo nije opterećivao naučnim dokazivanjima već je slijedio svoju intuiciju koja ga je odvela u Egipat i to ravno u Veliku Piramidu. Tamo, u Kraljevskoj odaji koja se nalazi na jednoj trećini visine Velike Piramide, naišao je na mumificirane male životinjice, doživio “intuitivni bljesak” i zaključio kako piramida ima sposobnost mumifikacije. Odmah po povratku kući napravio je dva modela Keopsove piramide u omjerima 1: 1000 ( 15 cm visine ) i 1: 500 ( 30 cm visine ) i počeo eksperimentirati (Karl Drbal je i sam izjavio kako su ga Bovisovi uspjesi inspirirali i kako ga je Antoine indirektno naveo na pokuse piramidom). Bovis je bio siguran da će njegovi, naoko šašavi eksperimenti sa mumificiranjem uspjeti i bez pomoći tehničke literature i naučnih podataka. Za njega je, budući da je bio zaljubljenik i u rad sa viskom, on bio dovoljan. Štoviše, Antoine je konstruirao svoj vlastiti visak sa čijim patentiranjem nije imao nikakvih problema jer je u Francuskoj moguće dobiti patent bez tehničkih objašnjenja - ako je izum nešto sasvim novo, nije nužno dokazati da funkcionira.

U krugovima radioestezista u Nici, Antoine Bovis bio je dobro poznat, naročito po svom specijalnom “Bovis magnetnom visku” pomoću kojeg je otkrio da su zračenja u njegovom kartonskom modelu piramide indentična zračenjima u Kraljevskoj odaji Velike Piramide. Svojim modelima piramida uspješno je mumificirao leševe malih životinjica baš kao što je to radila i Velika Piramida u Gizehu. Bilo je očito da njegovi modeli rade!
Karl Drbal počeo se dopisivati sa Bovisom i vrlo brzo je uvidio da Antoine posjeduje ne samo izumiteljski već i poslovni duh. Naime, Bovis osim što posjeduje trgovinu sa željeznom robom, osniva tvrtku “ Artisanat A. Bovis ” u Nici koja proizvodi sprave za radiesteziju. Neki od njegovih proizvoda, uključujući paradiamagnetički visak, radioskop, biometar i razni proizvodi od magneta konstruirani su 1931. godine a na tržištu se mogu naći još i danas.
Svi ti eksperimenti, posebno oni sa žiletima, imali su odjek u javnosti koja se upoznala sa njima putem radia, TV-a i novina. Iako je Karl Drbal počeo pokuse na žiletima sa piramidom visine 15 cm (1 : 1000) stavljajući ih horizontalno i po dužini u smjeru sjever-jug na jednu trećinu visine piramide računajući od baze, ustanovio je da model piramide visine 7 cm sasvim zadovoljava. To su mu vjerovali poslovni ljudi jedne tvornice koja se bavila izradom plastičnih proizvoda pa su odlučili opskrbiti tržište modelima. Proizveli su ih nekoliko stotina i prodani su odmah ( što ne iznenađuje, budući da nije teško izračunati koliko se može uštedjeti upotrebimo li jedan žilet 200 puta! ). Iznenada, tvornica prekida proizvodnju a što je van svake poslovne logike! Počela su nagađanja ali najvjerojatnije je ( po riječima samog Drbala ) izvršen pritisak od strane tvornice žileta, ne treba ni reći zašto.
Karl Drbal dobio je tisuće i tisuće pisama iz tadašnjeg SSSR-a u kojima su ga ljudi obavještavali da se, obnavljajući žilete ispod piramide, briju na veliko ( a što je u ono vrijeme u SSSR-u pa i šire predstavljao žilet kojim se može brijati toliko puta možemo samo zamisliti! ).
I za kraj sage o žiletima treba reći još i to da je Karl Drbal sastavio ljestvicu efikasnosti brijanja jer je primijetio da oštrina obnovljenog žileta varira zbog meteoroloških i kozmičkih poremećaja, on sâm često je puta znao reći kako se oštrica žileta ponaša kao “živi entitet” u dodiru sa okolinom. Ovo su njegove ocjene; 6 = odlično, 5 = vrlo dobro, 4 = dobro, 3 = zadovoljavajuće, 2 = prolazno i 1 = nezadovoljavajuće.
U prvih pet godina i tri mjeseca njegova eksperimentiranja (od 3.Ožujka 1949. do 6. Srpnja 1954.) ispitao je ukupno 18 žileta raznih proizvođača i postigao do 200 brijanja jednim žiletom. Tokom dvadeset i pet godina upotrijebio je samo 68 žileta!

Sa modelima piramida eksperimentirati se počelo na svim kontinentima pa je gosp.
Drbal imao pune ruke posla odgovarajući na pisma koja su stizala iz mnogih zemalja Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Novog Zelanda, Islanda...
U Sovjetskom Savezu, gdje je upotreba piramida postala uobičajena stvar, list Komsomolskaja Pravda (10. Listopada 1970. god.) objavio je interesantan članak kojeg je potpisao poznati fizičar Malinov i u kojem daje logično objašnjenje funkcioniranja piramide. Njegovo objašnjenje slaže se sa već ovdje spominjanim osim što on smatra da određenu ulogu igraju i tzv.“ Lorencove sile ”. Isti taj članak ponovo je objavljen u moskovskom listu Heureka 1973. godine.
Završimo ovu priču riječima sâmog Karla Drbala: “Želim svakome tko već koristi ili će tek početi koristiti ovaj izum najmanje 200 brijanja istim žiletom”.