Nobelovac bez nagrade - Meša Selimović

Ooo mnogo volim Mesu Selimovica..Tvrdjava mi je neprikosnovena!

"A meni se cini da je strah najveca sramota ovog svijeta, i najvece ponizenje covjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bic, uperenu grlo, kao noz. Covjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plasi ga sudbina, plasi ga sutrasnji dan, plasi ga vladajuci zakon, plasi ga mocniji covjek, i on nije ono sto bi htio biti, vec ono sto mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrasnjem danu, poslusno ponavlja zakon, ponizno se smijesi mrskom mocnom covjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sacinjena od straha i postajanja. Ako je ponekad tuzan, to je zato sto se sjeca sebe zeljenog,sebe sanjanog, kakav bi mogao biti da nije ovo sto jest. Treba li da kazem i da vise ne progovorim? Treba li nesto da ucinim, pa da vise nikad nista ne ucinim? Treba li da cutim, zadovoljan sto sam ziv? Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prodje covjeku zivot u strahu, pa kao da nije ni zivio.Sta ce mu onda i zivot? Cast hrabrosti, ali je bolje bez nje. Dobro je ne strepetini pred kim, ako se moze, a jos bolje ako se ne mora. Junastvotraje tren, strah cijelog zivota, i pametnije je brinuti se zacio zivot nego za tren. Najbolje se bojati unapred, da se ne bi bojao unazad.."

Tvrdjava

"Sad je stao na svoje noge, na malu stopu, doduse, ali stao,nasao je oslonac, i nada se da je kobi nestalo, zato sto mu jejedan covjek povjerovao. Niko ne zna, mozda samo on, kolika je topomoc, kad ti neko povjeruje. Kao da ti srce osnazi, kao da tikicmu ucvrsti"

Lakse je nagovoriti ljude na zlo i mrznju nego na dobro iljubav. Zlo je privlacno, i blize je ljudskoj prirodi. Za dobroi ljubav treba izrasti, treba se pomuciti.

Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izljeciti, od trece nikako. Vlast je i najtezi porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao carobni kamen, jer pribavlja moc... Covjeka na vlasti podsticu kukavice, bodre laskavci, podrza-vaju lupezi, i njegova predstava o sebi uvek je ljepsa nego istina.Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo misljenje,a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vjecne zakone, vjecna nacela, vjecno ustrojstvo, i vezuci vlast uz boga, ucvrscuju svoju moc. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim mocnicima. Ruse ih uvijek na isti nacin, objasnjavajucu to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru,a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao nocni leptiri na plamen svijece.

Sta je to sa nama i sa zivotom, u kakve se to konce splicemo,u sta upadamo svojom voljom u sta nevoljom, sta od nas zavisi, i sta mozemo sa sobom.Nisam vjest razmisljanju, vise volim zivot nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari desava mimo nas, bez nase odluke. Slucajnost odlucuje o mome zivotnom putu i o mojoj sudbini, i najcesce bivam doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, u drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci, jer ne vjerujem u neki narocit red ovoga svijeta. Ne odlucujemo, vec se zaticemo. Strmoglavljeni sami u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas samo ta prilika ceka, jedina koja nas moze sacekati, u toku mjesanja. Ne mozes je zaobici, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padnes. Pa plivas, ili potones.