Familija ruža (Rosaceae)

Dunja (Cydonia oblonga)


Dunja je biljka koja je poreklom sa područja Bliskog istoka, pa se tako danas može naći u Iranu i okolnim zemljama kako raste kao divlje drvo. Od dunjinih plodova se prave džemovi, pekmezi, kompoti, sokovi i rakije. Reč marmelada potiče od portugalskog naziva za dunju, pošto se u početku pravila samo marmelada od dunja.

U današnje vreme se mogu odabrati sorte dunja koje rastu kao drvo (do 8 metara visine) ili koje rastu poput grma. Spada u biljke iz porodice ruža, što znači da je blizak srodnik jabuke. Prilikom odabira mesta gde ćemo posaditi dunju treba obratiti pažnju da ima dovoljno sunčeve svetlosti.

Plodovi su kod dunje žute boje, kruškolikoga oblika dužine 7-12 cm, a široki 6-9 cm. Sami plodovi su previše tvrdi da bi se jeli sveži i imaju opor ukus, tako da se kod nas dunje oglavnom obrađuju pre upotrebe. U tropskim krajevima, se plod može ipak razviti tako da bude mekan i sladak, pa se može jesti i svež. Poznato je da se dunje mogu koristiti za pripremanje svega gde se koriste i jabuke, ali uz dodavanje šećera.

Divlji šipak (Rosa canina)

Divlji šipak, u narodu poznat kao šipak, divlja ruža, pasja drača, pasja ruža, srbiguzica, šipurina, šipurak, šepurika, je plod biljke iz porodice ruža.

Raste kao grm visine 2 do 3 metra. Tijekom prve godine rastu uspravne grane koje se kasnije razvijaju u mnogobrojne viseće grane. Grm ima oštre, nadolje zavinute bodlje. Listovi rastu naizmjence, ovalnog su oblika i nazubljeni. Cvjeta u lipnju i srpnju, a cvijet je bijele ili svijetlo ružičaste boje. Raste u cijeloj Europi i Aziji, na području umjerene klime, po sunčanim rubovima šuma, uz puteve i ograde. U novije vrijeme njeguje se kao ukrasna biljka.
Plodovi su jajoliki, crvenkaste boje, s mnoštvom tvrdih sjemenki. Plod je slatko-kiselog ukusa, a bere se u rujnu, listopadu i studenome, prije nego plod predozri. Upotrebljava se svjež i osušen, a očišćen od koštica i dlačica može se konzervirati i zamrzavanjem. Suši se na temperaturi od 50°C da zadrži svoju prirodnu boju.
Divlji šipak ima vrlo velike količine vitamina C (1700–2000 mg za 100 g) najviše nakon crnog ribizla, a posebno je važno što se kuhanjem ne gubi, no količina vitamina C ne ostaje dugo stalna, već se nakon jedne godine u plodovima, pekmezu ili likeru smanji na samo jednu četvrtinu od prvotne vrijednosti. Osim vitamina C sadrži i vitamine A, D i E, masne kiseline i antioksidant flavonoid.

izvor : wikipedija

Jagoda (Fragaria)

je rod biljaka iz porodice ruža s desetak vrsta, od koje su gotovo sve rasprostranjene u sjevernom umjerenom pojasu, a samo jedna u Čileu. Donji su listovi biljaka sastavljeni od 3 liske; od bijelih se cvjetova razvija zbirni plod (jagoda) koji na mesnatom cvjetištu nosi brojne orašćiće. Šumska jagoda (Fragaria vesca) rasprostranjena je u umjerenoj Europi i umjerenoj Aziji, a udomaćila se i izvan toga područja.
Šumske jagode su divlje voće euroazijskog podrijetla koje je zbog svojih kvalitetnih osobina preneseno na sve ostale kontinente. Riječ je dakako o vrlo staroj biljci, što potvrđuju sjemenke koje su pronađene u naslagama koje potječu iz kamenog doba. Kronologija govori da je vrtni uzgoj ovog voća počeo u 15. stoljeću, a prve sorte stvorene su u Sjevernoj Americi i Čileu, odakle su u Europu prenesene u 17. i 18. stoljeća.
Danas je uzgajivačima poznato više od četiri stotine sorti, ali najveće bogatstvo hranjivih tvari nalazi se u samoniklim vrstama. Šumske jagode, primjerice, sadržavaju mnogo više vitamina i željeza od svih kasnije stvorenih sorata. Zapravo, povećavanjem plodova, uzgajivači su dobili jagode koje sadržavaju 10 posto i više vode, dok je za isto toliko smanjena količina svih ostalih vrijednih sastojaka.
Šumske jagode cvjetaju od proljeća do sredine ljeta, a ponekad i po drugi put ujesen. Prvi plodovi mogu se naći već u svibnju, a mogu se ubirati sve do jeseni. Divlje jagode vole šumarke i svijetla osunčana mjesta. One su prve biljne vrste koje nastanjuju krčevine i šumska požarišta. Brojnije su i bujnije u planinskim krajevima, a rastu sve do 1500 metara nadmorske visine. Mnogo istine ima u staroj izreci da mravi najbolje znaju put koji vodi do šumskih jagoda. Ovom voću prije svega, najviše pogoduje upravo ona vrsta tla na kojem se mravi zadržavaju i prave svoje nastambe.
Fragaria vesca je naziv kojim je znanost obilježila divlje jagode. Ime potječe od latinske riječi - grafare, koja upozorava na ugodnu aromu ne samo plodova već i listova. Kad se listićima ovog voća odstrane peteljke, od njih se može pripremiti ukusan čaj koji miriše na limun. Čaj pripremljen od tri grama listova divljih jagoda i 4 dl vode poboljšava probavu i apetit, a u isto vrijeme ublažava nesanicu. Zbog visokog sadržaja tanina listovi se smatraju lijekom protiv svih vrsta upala probavnog sustava.






izvor

Malina ( Rubus idaeus)


je vrsta biljke roda Rubus. Ponekad je zovu himber (nje. Himbeere). Raste na nadmorskoj visini od 400 do 800 m. Malina je višegodišnja samonikla biljka i ima zeljastu stabljiku. Grm naraste i do 250 cm u visinu. Listovi su složeni od 3 do 7 listića i perasto sastavljeni. Plodovi su zbirni, najčešće crvene boje, jako su ukusni za pojesti, a beru se posve zreli. Sjemenke su svjetlosmeđe, mrežasto naborane, a najčešće ih raspršuju ptice. Cvjetovi su bijeli.Rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Aziji. Raste na rubovima šuma gdje je veća vlažnost zraka. Ima ljekovita svojstva i koristi se za pravljenje mnogih proizvoda. Raste od sredine ljeta do sredine jeseni, a cvate od svibnja do lipnja.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)

je veliki listopadni grm ili malo stablo. Iako prevedeni latinski naziv znači njemačka mušmula, potječe iz jugozapadne Azija i jugoistočne Europe, a u Njemačku su je donijeli Rimljani.


Zahtjeva topla ljeta i blage zime. Staništa su joj suha i sunčana mjesta. Pod idealnim uvjetima, ova biljka naraste do 8 m visine. Ima jako kratak životni vijek, živi 30-50 godina. Listovi su joj tamno zeleni i eliptični, 8-15 cm dugi i 3-4 cm široki. S donje strane su jako dlakavi. Jako su lijepe crvene boje u jesen, prije nego što opadnu.
Cvijetovi narastu u kasno proljeće, od svibnja do lipnja. Bijele su boje, dvospolni su i oprašuju ih pčele. Imaju velike prašnike.
Okrugli i kruškoliki plod, u kojem je 5 krupnih, stelarnih sjemenki, ima čašku na vrhu i boja mu je žutozelena do tamnosmeđa. U svježem stanju mušmula nije jestiva, jer je njeno tada meso ploda pretrpko i prekiselo za jesti. Tek kada plod odstoji i macerira, čime poraste razina šećera može se jesti kao mekana, ukusna kašasta poslastica.


izvor