Poezija starog Rima
2 posters
Strana 1 od 1
Poezija starog Rima
Dečače, točibašo, starčića Falerna,
naspi u čaše vino starije
po običaju gazdarice Postumije,
od grozdova pjanih donesi opojnije!
A ti, beži tekućino, šteto za vino,
idi, vodo treznima!
Katul
Ovamo, nepomućenog Tioninog sina!
Katul
naspi u čaše vino starije
po običaju gazdarice Postumije,
od grozdova pjanih donesi opojnije!
A ti, beži tekućino, šteto za vino,
idi, vodo treznima!
Katul
Ovamo, nepomućenog Tioninog sina!
Katul
Re: Poezija starog Rima
Ej, Božo,
Lezbija naša, ona Lezbija,
baš ona Lezbija koju je Katul jedinu
više od samog sebe i svih svojih voleo...
Sada, Božo, hara
nasred raskršća i trotoara.
Sponzoruša prava kao amatere
velikodušne Remove potomke dere.
Katul
Lezbija naša, ona Lezbija,
baš ona Lezbija koju je Katul jedinu
više od samog sebe i svih svojih voleo...
Sada, Božo, hara
nasred raskršća i trotoara.
Sponzoruša prava kao amatere
velikodušne Remove potomke dere.
Katul
Re: Poezija starog Rima
AKO NAM SJEĆANJE NA DOBRA DJELA...
Ako nam sjećanje na dobra djela pruža
nekakvu sreću, kad mislimo da smo uvijek
bili pravedni, da nismo krenuli vjerom,
da se nikada nismo, ni u kakvu poslu,
zbog prevare, kleli na bogove,.. tada si.
Katule, za sav život zaslužio dosta radosti,
zbog ove nesretne Ijubavi. Jer, što čovjek
rilječju i djelom može za dobro učiniti,
ti si to riječju i djelom uvijek učilnio,
a sve jie to propalo, jer bi namjenjeno
kamenoj duši. I onda, zašto se i dalje mučiš?
Zašto ne osnažiš duh i sebe ne trgneš od tog?
Zašto da budeš jadan protiv volje bogova?
Teško je naglo odbaciti dugu Ijubav.
Teško je, istina, ali u tome moraš uspjeti.
To ti je jedini spas i pobijediti treba,
treba učiniti, pa mogao ti ili ne.
O bozi, ako ste zaista milosni, ako ste ikad
ikome pomogli u posljednjem času,
u samom trenutku smrti, bacite sada pogled
na me uboga, i ako sam čestito živio,
čupajte iz mog srca ovu kugu, ovu
ubojnu pošast, koja se zavlači u mene
do najdublje srži te guši u mojoj nutrini
I posljednji tračak radosti.
Ja ne tražim više da me ponovno voli,
ili nemoguće: da se dostojno vlada.
Samo da ozdravim i da me ova užasna
bolest mine. O bogovi, pružite mi ovo dobro
za blagost i pobožnost moju.
Katul
Ako nam sjećanje na dobra djela pruža
nekakvu sreću, kad mislimo da smo uvijek
bili pravedni, da nismo krenuli vjerom,
da se nikada nismo, ni u kakvu poslu,
zbog prevare, kleli na bogove,.. tada si.
Katule, za sav život zaslužio dosta radosti,
zbog ove nesretne Ijubavi. Jer, što čovjek
rilječju i djelom može za dobro učiniti,
ti si to riječju i djelom uvijek učilnio,
a sve jie to propalo, jer bi namjenjeno
kamenoj duši. I onda, zašto se i dalje mučiš?
Zašto ne osnažiš duh i sebe ne trgneš od tog?
Zašto da budeš jadan protiv volje bogova?
Teško je naglo odbaciti dugu Ijubav.
Teško je, istina, ali u tome moraš uspjeti.
To ti je jedini spas i pobijediti treba,
treba učiniti, pa mogao ti ili ne.
O bozi, ako ste zaista milosni, ako ste ikad
ikome pomogli u posljednjem času,
u samom trenutku smrti, bacite sada pogled
na me uboga, i ako sam čestito živio,
čupajte iz mog srca ovu kugu, ovu
ubojnu pošast, koja se zavlači u mene
do najdublje srži te guši u mojoj nutrini
I posljednji tračak radosti.
Ja ne tražim više da me ponovno voli,
ili nemoguće: da se dostojno vlada.
Samo da ozdravim i da me ova užasna
bolest mine. O bogovi, pružite mi ovo dobro
za blagost i pobožnost moju.
Katul
Re: Poezija starog Rima
JADNI KATULE, NE NADAJ SE VIŠE ...
Jadni Katule, ne nadaj se više.
Što misliš da je propalo, propalo je, znaj.
Dok si išao s djevojkom dražom ti od sviju,
raskošno ti je blistao sunčev sjaj.
Tolike radosti ovdje proživio si s njome.
Veseo ti je bio svaki časak taj.
Sve što je ona htjela, po želji ti je blilo.
Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.
Sad ona više neće, al nemoj više ni ti.
Ne žudi za onim što sliči varavoj sjeni.
Ne budi očajan, slabić nemoj biti.
Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni;
Zbogom, djevojko, Katul ti više nije jadan.
Što ti je bio, više ti nikad neće biti.
A ti ćeš za njim još kako zažaliti.
Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.
A ti, zloćo, što ti osta od života?
Drugome nećeš biti što si bila meni.
Koga ćeš sada voljetl, kome ćeš draganom biti?
Koga ćeš Ijubiti, čije ćeš usne gristi.
A ti, Katule, samo odlučno, stvrdni se, okameni.
Katul
Jadni Katule, ne nadaj se više.
Što misliš da je propalo, propalo je, znaj.
Dok si išao s djevojkom dražom ti od sviju,
raskošno ti je blistao sunčev sjaj.
Tolike radosti ovdje proživio si s njome.
Veseo ti je bio svaki časak taj.
Sve što je ona htjela, po želji ti je blilo.
Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.
Sad ona više neće, al nemoj više ni ti.
Ne žudi za onim što sliči varavoj sjeni.
Ne budi očajan, slabić nemoj biti.
Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni;
Zbogom, djevojko, Katul ti više nije jadan.
Što ti je bio, više ti nikad neće biti.
A ti ćeš za njim još kako zažaliti.
Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.
A ti, zloćo, što ti osta od života?
Drugome nećeš biti što si bila meni.
Koga ćeš sada voljetl, kome ćeš draganom biti?
Koga ćeš Ijubiti, čije ćeš usne gristi.
A ti, Katule, samo odlučno, stvrdni se, okameni.
Katul
Similar topics
» Persijska poezija
» Kako da od starog napravite svečano
» Oslikana poezija
» Madjarska Poezija
» Keltska poezija
» Kako da od starog napravite svečano
» Oslikana poezija
» Madjarska Poezija
» Keltska poezija
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu